"Bavite se sobom": Močević poručio mladima da zaborave medijsku i političku scenu, Čengić podržala njegov stav

Čengić: Sistem pokazuje nerad, a ne samo krizu

Govoreći o tome šta je kao novinarku svakodnevno alarmira da BiH živi u permanentnoj krizi, Rubina Čengić navela je da je dovoljno obratiti se institucijama i pokušati dobiti osnovne informacije.

"Svaki put kad kao novinarka nazovem neku instituciju ili zamolim da mi pošalju neki dokument, recimo, ili neki glupi podatak da mi daju, a oni mi kažu: 'Pošaljite mail, a ako je neophodno, pozovite se na Zakon o slobodi pristupa informacijama i mi imamo rok od petnaest dana da vam odgovorimo'", rekla je Čengić.

Dodala je da to za nju nije samo pokazatelj krize, već i "lijenosti, nerada, samozaljubljenosti" i nerazumijevanja pozicije na kojoj se neko nalazi, a što je, kako kaže, zapravo proizvod krize.

Močević: Ovo smo društvo sami kreirali

Dragan Močević ocijenio je da Bosna i Hercegovina živi u permanentnoj krizi već decenijama i da za takvo stanje odgovornost ne treba prebacivati isključivo na političare.

"Mi živimo u jednom društvu koje smo sami kreirali. Cijeli život živimo krizu, permanentnu, posebno posljednjih trideset pet godina. I to je izbor nas građana, znači onih pedeset posto koji su izašli i izabrali ove političare i onih pedeset posto koji nisu izašli, čime su potvrdili te izbore", rekao je Močević.

Prema njegovim riječima, lošem stanju u Bosni i Hercegovini, odlasku mladih i starijih, kao i atmosferi tenzija, doprinijeli su svi — političari, mediji i građani.

"Odgovornost ne treba da prebacujemo samo na političare. Oni su uvijek ogledalo naroda koji ih je birao i narod ih uvijek bira po svojoj mjeri", poručio je.

Strah od generacija kojima će nenormalno postati normalno

Močević je kazao da ga najviše brine to što bi novim generacijama nekompetentnost i nestručnost mogli postati prihvatljivi obrasci ponašanja.

"Mene najviše smeta što dolazimo u situaciju da će nove generacije, kao u filmu 'Idiokratija', imati neki role model koji će biti potpuno nekompetentan, nestručan i što će im biti potpuno normalno da žive u gradu u kojem vlada urbicid, u kojem su ulice prljave. Oni će reći: 'Pa tako je uvijek bilo'", rekao je.

Kao primjer je naveo poređenje Dobrinje i Istočnog Sarajeva, tvrdeći da je s jedne strane riječ o planski projektovanom naselju sa širokim ulicama, parkovima i infrastrukturom, a s druge o primjeru "najkatastrofalnijeg urbicida i stanogradnje".

Čengić: Mladi imaju drugačije načine borbe

Rubina Čengić smatra da mladi ljudi danas imaju potpuno drugačiji način života i drugačiji model političke i društvene borbe od generacija koje su odrastale prije rata i neposredno nakon njega. Kao ilustraciju je navela primjer studentskih protesta u Srbiji.

Govoreći o transparentu "Studenti pobjeđuju" koji je policija skinula s jedne zgrade u Beogradu, prepričala je reakciju prijatelja i odgovor mladih demonstranata.

"Oni su mu rekli: 'Jesi ti normalan? To je komad krpe, to su svi uslikali, svi vidjeli, svi podijelili. Napravit ćemo novi negdje drugo i samo ćemo ih nastaviti nervirati jer nas nisu spriječili'", rekla je Čengić.

Dodala je da mladi danas imaju drugačija očekivanja i drugačije mehanizme djelovanja, te da postoje različiti uglovi gledanja na svijet i društvo.

Mediji, rat i proizvodnja straha

Jedan od ključnih dijelova razgovora odnosio se na ulogu medija u održavanju atmosfere straha i stalne krize u BiH. Čengić tvrdi da se u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru gotovo ne može pronaći dan bez spominjanja rata, u bilo kojem kontekstu.

"Ne postoji dan u kojem nije pomenut rat. U bilo kojem kontekstu, bilo kao background neke vijesti. Mi nismo dozvolili ljudima koji žive u ovoj zemlji da jedan dan promišljaju bez spominjanja rata", rekla je Čengić.

Prema njenim riječima, političari svaki put kada žele progurati neki zakon ili sakriti neku drugu temu posežu za ratnom retorikom i zastrašivanjem građana.

"Mi se nikada nismo oporavili od rata. Ovdje rat još uvijek traje, samo se vodi nekim drugim sredstvima. I ljudi zapravo žive u strahu", poručila je.

Močević se s tim složio i dodao da se u entitetskim dnevnicima i medijima gotovo svakodnevno mogu vidjeti sadržaji koji obnavljaju ratne narative.

"Vi svaku večer, posebno u entitetskim dnevnicima ili dnevnicima nekih televizija, imate bar dva-tri parastosa, dva-tri obilježavanja nekog oslobađanja ili okupacije nekog sela. I vi stvarno kad to gledate, opet živite onaj drugi film 'Dan mrmota'", rekao je.

Kriza kao način vladanja

Na pitanje da li je politička kriza u BiH postala način vladanja, Močević je odgovorio da se boji da hoće, i da će stanje ostati takvo još decenijama.

"Ja se bojim da će politička kriza u Bosni i Hercegovini biti permanentna, da ljudi koji nam se nude kao rješenja ili kao kandidati mogu samo produbiti tu krizu, a nikako je riješiti, jer njihovi motivi nisu da Bosna i Hercegovina bude bolje mjesto za život", rekao je.

Dodao je da ti motivi nisu reforma društva, evropske integracije niti vladavina prava, nego "preuzimanje sistema vladanja i kombinacije i pljačke budžeta".

Evropski put: Iluzija ili interes bez uvjerenja

U dijelu razgovora posvećenom evropskom putu BiH, Čengić je ocijenila da obični ljudi o Evropskoj uniji više i ne razmišljaju kao o političkom cilju, nego uglavnom kroz mogućnost rada, putovanja i opstanka.

"Ja mislim da oni više uopće ne razmišljaju o Evropskoj uniji, osim o tome da li mogu da odu ili ne, koliko mogu da borave, da li u Evropskoj uniji mogu nešto da rade", rekla je.

Istovremeno je upozorila da, uprkos političkoj krizi, na terenu u BiH postoji život koji funkcioniše mimo nje: firme izvoze, ljudi rade za inostrane kompanije, studenti koriste Erasmus programe, a dijaspora svake godine šalje milijarde eura.

"Život se dešava mimo političke krize", rekla je Čengić.

Močević je, s druge strane, upozorio da bi zbog licemjernog i neiskrenog odnosa Evropske unije prema BiH moglo doći do pada podrške evropskim integracijama među građanima, slično onome što se dogodilo s odnosom prema NATO-u.

Šta reći dvadesetogodišnjaku koji želi otići?

Na pitanje šta bi poručili mladom čovjeku od dvadeset godina koji ozbiljno razmišlja da ode iz Bosne i Hercegovine, Močević je rekao da je BiH gotovo idealno mjesto za život ako se čovjek posveti sebi i radu.

"Bosna i Hercegovina je skoro pa idealno mjesto za život sa savršenom prirodom, sa dobrim, vrijednim ljudima, čestitim domaćinima kakvih je devedeset pet do devedeset devet posto građana ove zemlje", rekao je.

Dodao je da današnja omladina ima ogromnu prednost jer joj internet i tehnologija omogućavaju da iz Sarajeva, Trnova, Pala ili Gračanice radi za bilo koju kompaniju na svijetu, ali da to zahtijeva rad na sebi i ozbiljan angažman.

"Ja im savjetujem samo da se bave sobom i da potpuno zaborave šta se dešava u medijskoj i političkoj sceni, jer im to neće poboljšati život, samo oni sami sebi ga mogu poboljšati", rekao je.

Rubina Čengić je kazala da potpisuje gotovo sve što je Močević rekao o mladima, ali da smatra da problem nije samo u Evropskoj uniji, nego i u domaćem političkom okviru koji građanima ostavlja privid sukoba, dok političke elite međusobno održavaju vlast.

"Mislim da nam prave privid sukoba, i na taj način hrane jedni druge, a nas hrane strahom i oni ostaju na vlasti", poručila je Čengić.

Ograničiti politički vijek

Govoreći o mogućim rješenjima, Čengić je kazala da bi BiH trebalo mijenjati i kroz zakonski okvir, uključujući ograničavanje vremena provedenog u politici.

"Ja mislim da nama treba jedna izmjena bukvalno zakonskog okvira, da niko ne može biti u politici duže od deset godina ili duže od dva mandata", rekla je.

Močević je na to dodao da mladim ljudima treba poslati jasnu poruku da ne glasaju za političare koji su već godinama dio sistema.

"Mladim ljudima je poruka: 'Nemojte glasati za političare koji su duže od osam godina u politici, bez obzira na to da li su poslanici, gradonačelnici ili ministri'", rekao je Močević.

Između umora i opstanka

Iako su se njihova mišljenja u pojedinim dijelovima razilazila, i Rubina Čengić i Dragan Močević saglasni su u jednom — Bosna i Hercegovina živi u stanju produžene političke krize, a izlaz iz nje neće doći sam od sebe. Dok jedni upozoravaju na ratni narativ, strah i medijsku proizvodnju tenzija, drugi insistiraju na odgovornosti građana i potrebi da se pojedinac okrene radu, vlastitom životu i odbacivanju loših političkih modela.

U toj napetosti između umora, straha i opstanka ostaje otvoreno pitanje da li će generacija koja traži sistem, a ne vođe, zaista imati snage da promijeni političku realnost Bosne i Hercegovine.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad